1. |
Valovi
02:30
|
|||
|
VALOVI
Valovi, valovi,
dođite k meni,
Enesu.
Na moju obalu,
obalu moju
nebesnu.
Valovi, valovi,
oči vas moje
žedne su.
Valovi , valovi,
dođite k meni,
Enesu.
Ne tamo, valovi!
Pazite! Pazite.
Stijene su.
|
||||
2. |
Snijeg u očima
02:24
|
|||
|
SNIJEG U OČIMA
Ne kloni mi, moja glavo,
to nisam ti ja propao:
u očima mojim tužnim
svijet je pao,
svijet je pao.
Ne traži me, vino žarko,
da ti budem vedar kao:
u očima mojim suhim
svijet je pao,
svijet je pao.
Ne nosi me, moj očaju,
ti nada mnom nemaš vlasti,
toliko sam ja letio
da ne stignem nikad pasti.
I kada mi dušu sruše,
što ni u snu lako nije,
moje će me staro srce
još da grije,
još da grije.
Ne smiješi se, moja glavo,
što sam sâm na sebe spao,
u očima mojim slanim,
snijeg je pao,
snijeg je pao.
|
||||
3. |
Valcer kiše
02:32
|
|||
|
VALCER KIŠE
Žureć pred kišom,
pod krošnje lipe
u hitnji smo na časak stali.
Nad nama su se
kroz cvjetno lišće
oblaci bijeli okretali.
Zadihani,
osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.
Srce se čulo
u svakom kutu
naših tijela.
Možda sam mogao
u tom trenutku
ljubavi nešto zauvijek reći,
al valcer poče…
I ljetna kiša
dodirnu u grlu
drhtave riječi.
|
||||
4. |
Jabuka
02:38
|
|||
|
JABUKA
Željku Malnaru
Jabuka jedna neobrana
još se drži na grani.
Tako je zrela, tako je sočna,
da oči načisto mami.
Nitko ne gleda otpalo voće,
nogama gaze po njemu.
I svi se upinju, svi imat hoće
tu sladost osamljenu.
Palo je lišće. Pale su kiše.
I snijeg već po njoj pada.
A ona blista u goloj krošnji
ko sunce iznad grada.
O što li misli u svojoj ljepoti
ta zavisti crvena meta?
Možda se njena nebeska rumen
doziva utrobe cvijeta.
Penju se djeca. Klipaju starci.
Vjetru se rose zubi.
Još nitko ne prođe, a da se na nju
kamenom ne baci grubim.
I svijet se kupi. Rukave suče.
- Tresite! – naređuju vlasti.
A ona stoji, zrak žarom boji.
Niti ne misli pasti.
Padoše sjekire. Padoše riječi.
Uz krik se stropošta deblo.
I gle, sve oči padoše k zemlji,
a jabuka pade u nebo.
|
||||
5. |
Brzo se sakrij u mene
02:10
|
|||
|
BRZO SE SAKRIJ U MENE
Brzo se sakrij u mene,
ja ću se u tebe skriti,
da ne znam tko sam ja,
da ne znaš tko si ti.
Sva se u mene zavuci,
vani se zima sprema,
to smrt nas naša traži,
i vidi da nas nema.
|
||||
6. |
Što sam ja sebi
03:30
|
|||
|
ŠTO SAM JA SEBI
Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.
Samo kad sam sâm
ja znam da jesam
I svemir ovaj
biva mi tijesan.
Ovako jedan
od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.
Pa ipak me nešto
vuče i tišti:
Da se razbijem
da se sništim.
Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?
|
||||
7. |
U nama su samo oči žive
03:08
|
|||
|
U NAMA SU SAMO OČI ŽIVE
Nismo mi to
što naša tijela hoće,
i što se sada
u jednom grču lome,
mi, ljubavi, smo
samo dvije samoće
u životu ovom prividnome.
Ko oka dva
što zajedno gledaju,
a jedno drugo
nikada ne vide.
Ko oka dva
što sjaj prelijevaju,
i plaču,
i snivaju
stvari posve vidne.
|
||||
8. |
Zašto se djeca ne smiju
02:40
|
|||
|
ZAŠTO SE DJECA NE SMIJU
To, što prolaze starci zamišljeni,
što misli im o smrti obraze piju,
to još razumijem, al ne znam zašto:
zašto se djeca ne smiju.
I to, što pored zrelih žena
prolazi svijet umornih očiju,
i na to sam naviko, al ne znam zašto:
zašto se djeca ne smiju.
To, što se u metrou ni riječ ne čuje,
što parovi ruke u džepovima kriju,
to je već normalno, al mene plaši:
zašto se djeca ne smiju.
To, da um služi jedino zato
da o novcu sanja i plod u embriju,
i to sam prošao, al ne znam zašto:
zašto se djeca ne smiju.
|
||||
9. |
Valcer vir
02:28
|
|||
|
VALCER VIR
Budi vječni valcer vir.
Vrtlog vjetra nek te vije.
Budi glazbe dubok mir.
Budi sunce poezije.
Budi sve što ja ne mogu,
što mi drugi zgazi, uze.
Vrati u ljubav vjeru bogu,
vrati vatri iskru suze.
Budi takva kakva jesi,
ne mijenjaj se za sva blaga.
Uvijek nek ti miso resi
ona tiha patnja draga.
Ma koliko bila žena
uvijek više tajna budi.
Budi šutnja al iskrena.
Nek te vječno slute ljudi.
I daj duši svojoj strepnju,
neka čezne, ljubi, pati.
Daj ljepoti smrti zebnju,
i u ljubav vjeru vrati.
Budi suza na dnu mora
što je osmijeh oka krije.
Budi žubor sa izvora.
Budi sunce poezije.
|
||||
10. |
||||
|
PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA
Samo da se uz tebe budim
meni na svijetu ne treba više,
da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.
Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti,
sad,
ovoga časa.
|
||||
Nemanja Nešić Novi Sad, Serbia
Diplomirani kompozitor iz Novog Sada. Kao autor i frontmen, vodio bendove Revir i Mali princ, a od 2016. nastupa samostalno. Pored muzike na svoje, komponuje i na stihove pesnika koje voli. Prvi je učesnik iz Srbije koji je bio na Chansonfestu u Zagrebu. Medju izdanjima izdvajaju se dva za Croatia Records, na stihove Cesarića i Kiševića. Radi još i muziku za TV i za decu. Napisao je tri knjige. ... more
If you like Valovi - Nemanja Nešić izvodi pjesme Enesa Kiševića, you may also like:
The Edge of the Land
by Katie Spencer
Spencer's indie folk sophomore album was recorded live in the studio over the course of two days.
go to album
Isasa makes contemplative and emotionally rich fingerstyle guitar in the mode of John Fahey and Jack Rose.
go to album
featured on Bandcamp Radio Mar 28, 2017
go to album
Hypnotic Guitar of John Ondolo
by John Ondolo
An overdue showcase for a dazzling African guitarist.
go to album
Sorry I'm So Sensitive
by Bea Stewart
The second EP from Northern Irish singer-songwriter Bea Stewart runs from gentle folk to pillowy pop ballads, all perfectly executed.
go to album
featured on Bandcamp Radio Mar 26, 2024
go to album
featured on Bandcamp Radio Mar 19, 2024
go to album
